ThreeWeeksEdinburgh
„Svakako pogledati.“
Jane Berg, ThreeWeeksEdinburgh
„Vesna Tominac Matačić izvanredno interpretira ovu glasovno i fizički zahtjevnu ulogu, a činjenica jest i da se ova dva umjetnička medija izvrsno međusobno nadopunjuju.“
Simon Fern, The Student Newspaper
"Ja koja imam nevinije ruke duhovno je iskustvo koje zaokuplja i nadasve je očaravajuće.“ „Izvedba Vesne Tominac Matačić je besprijekorna, te zaslužuje mnoštvo hvale i pažnje; zadržati pozornost publike, a pritom biti sȃm na sceni nije mala stvar, pogotovo kad tome pridodamo i jezičnu barijeru.“ „Inteligentan komad koji zahtijeva punu pažnju kako bi se moglo ići ukorak s njegovim neumornim tempom; možda ćete se vratiti samo da biste u potpunosti dokučili što se sve odvija na sceni u sat vremena.“ „Žustra, zadivljujuća i veličanstvena – Ja koja imam nevinije ruke moja je nova omiljena predstava nakon dugo vremena.“
The List
„…moćno utjelovljeno…“
Eddie Harrison, The List
„Jezik je oštar; pohod Vesne Parun na istinu o vlastitu životu bio je naočigled beskompromisan. Matačić je i više nego dorasla zahtjevima uloge.“
Natasha Tripney, The Stage
„Matačić – koja, odjevena u bijelo, stoji nad kartom svijeta – žestoka je i privlačna pojava, a predstava budi žarku želju da saznamo više o Vesni Parun, njezinu svijetu i riječima.“
Lucian Waugh, The Exeunt Magazine
„Moralna ozbiljnost poezije Vesne Parun dobro je predstavljena dostojanstvenim nastupom. Vesna Tominac Matačić je emocionalno intenzivna, istodobno studiozno izbjegavajući histrioniku. Njezina šokantno direktna obraćanja publici raspršuju jezične barijere i divno prenose cjelovitu osobnost Vesne Parun u svoj svojoj erotičnoj i zaigranoj kompleksnosti ispunjenoj krivnjom.“
Z. Balić, Kazalište.hr
„A Vesna Tominac Matačić, koja je ujedno i koautorica ovog projekta, briljantno je i očaravajuće podnijela nimalo lagano breme koje pjesnikinja nosi na sobom, kako svoje riječi, tako i vlastiti život. Vesna Tominac Matačić je ovom monodramom još je jednom pokazala svu raskoš talenta koji zadivljujuće prati sve stadije lika kojeg tumači. Potpuno predana liku, ni u jednom trenutku nije izgubila vezu s istoimenom junakinjom koju je odigrala iznimno nadahnuto te su ovacije koje su uslijedile nakon premijere bile posve opravdane i iskrene.”
D. Derk, Večernji list
„I kada na kraju dinamične predstave, zatrpana s četrdesetak plastičnih vreća u koje je stao cijeli život i cijela imovina poetese Vesne Parun, glumica Vesna ispod glasa kazuje tu slavnu pjesmu, poetska inicijacija je potpuna.”
T. Čadež, Jutarnji list
„Moglo bi se, bez ikakve zadrške, postaviti pitanje: poznaje li i razumije Tominac Matačić djelo i ulogu pokojne umjetnice zapravo bolje nego ijedan zagrebački slavist? Ovdje je pred nama iskrsla sudbina jedne nadarene i preosjetljive osobe koja je onoliko strašna koliko je bila i sudbina ovoga naroda. A u tom narodu, na koncu, najviše su nadrapale žene. I Vesna Parun bila je među njima.”
Iz obrazloženja žirija za dodjelu nagrade Grand Prix, 17. Međunarodnog festivala monodrame
„Vesna Tominac Matačić emocionalno intenzivnom a ipak preciznom, fino kontroliranom i suptilnom glumačkom igrom uspjela je prenijeti na scenu beskrajno uzbudljiv intiman i poetski identitet hrvatske poetese Vesne Parun...”
M. Bićanić, Oslobođenje
„Vesna Tominac Matačić igra tu poemu o životu i smrti, o ljubavi i rastanku, o slobodi i usudu bravurozno se krećući meandrima i ponorima moćne poetske riječi Vesne Parun.”
F. Bilčević, Oslobođenje
„Nevjerovatna glumačka vještina Vesne Tominac Matačić, njena nevjerovatna sposobnost istinskog provlačenja lika kroz vlastito biće, kao i cjelokupna harmonična sinergija svih drugih elemenata predstave, od scenografije, pokreta, muzike, stihova i dr. doprinijele su zaista jednom posebnom predstavljanju i doživljaju poezije Vesne Parun. Evidentno je, naime, kako je cijeli autorski tim predstave izuzetno mnogo radio na samoj poeziji, njenoj interpretaciji i razumijevanju, te shvaćanju njene cjelokupne poetike i pjesničke osjećajnosti.”
Alen Biskupović, Glas Slavonije
"Dvojac Matačić i Čamernik odradili su izvrstan posao dajući se u potpunosti u ovakvom zahtjevnom konceptu koji se temelji isključivo na njihovoj glumačkoj vještini, i u tome su u potpunosti uspjeli. Emocije koje prenose uvjerljive su, prelaze rampu i omogućuju publici identifikaciju i empatiju te drže pozornost od početka do kraja izvedbe. Oboje su podjednako uspješni u izmjenjivanju komičnih i ozbiljnih trenutaka, fino gradirajući situacije te ostvarujući time dojam neusiljenih i prirodnih akcija i reakcija. Predstava Voliš li me? predstavlja tako jednu naizgled "malu" predstavu s velikim glumcima koji su bili u stanju preuzeti sav rizik na sebe, pruživši bronoj osječkoj publici uvid u sasvim običnu, životnu priču s kojom se svatko tu večer mogao identificirati."
Leo Žganec Brajša, Kazalište.hr
"Jednostavno, Voliš li me? počiva na odličnim glumačkim realizacijama karaktera nastalih u kontekstu studioznog rada. I nije potrebno prisustvovati procesu kako bi se to vidjelo, nego je vidljivo i u izvedbi. Posvećenost ulaženja u lik i igranja koju pokazuju dvoje glumaca na sceni dosljedna je i rezultira ostvarenjem emocionalnog potencijala. Realizacija emocije je potpuna, cjelovita, bez zadrške, a sve u predstavi proizlazi iz likova i ne doima se nimalo izvanjski nametnutim. Humorni momenti, kao distinktivni trenuci u kojima inače zapravo složen i bolan odnos u potrazi za iskrenošću povremeno ulazi, također su rezultat karaktera, a ne doimaju se redateljskom ili dramaturškom intervencijom. Voliš li me? je ostvarila fokus na glumčevom iskustvu kao presudnom posredniku karaktera, radikalizirajući ga u prigušivanju ili nestajanju svih ostalih dijelova mizanscene (rekvizita, scenografije, kostima, bilo kakvog artificijelnog pokreta), čime je stvoreno sasvim osobito, vrijedno kazališno iskustvo, predstava bez zadrške u realizaciji glumačkih potencijala."
Olga Vujović, Wish.hr
"Tekst je vrlo životan i prepoznatljiv, osobito muškom djelu publike, jer Žiga Čamernik vrlo prirodno i bez ikakvih pretjerivanja iznosi probleme suvremenog muškarca, „razapetog“ između posla i obitelji (dakle, to nije samo ženska boljka, mada jest drugačije). Njegov hrvatski je odličan, dakako obojan melodijom slovenskog jezika, što bi možda trebalo biti naglašenije u trenucima kada se naljuti ili uzruja! Iako u Sloveniji nije nepoznat, Čamernik je meni predivno glumačko otkriće (naročito me se dojmilo pojašnjenja o dobrobiti piva). Ljubav nas možda zaskoči kao ubojica iz grma, kako to opisuje Bulgakov, ali je krhke strukture pa s njom valja blago i postojano – predstava „Voliš li me?“ to pokazuje na duhovit i promišljen način."
Nataša Govedić, Novi list
"I glumica Tominac Matačić i glumac Čamernik majstori su osvjetljavanja pozadinskih emocija, tako da sama tema rastave braka i njihova ponovnog približavanja nije uopće bitna u smislu nekog konkretnog lanca događaja ili zapleta. Neusporedivo je važnije što likovi jedno drugome nikako nisu u stanju reći; oko čega oklijevaju; zbog čega se dovode do eksplozivnih okrutnosti; kako izbjegavaju jedan drugoga, pritom se praveći da zainteresirano komuniciraju."
Nina Ožegović, tportal.hr
"Ona je vrlo emocionalno i predano, na posve ogoljenoj sceni, bez ikakvih rekvizita, interpretirala različite faze zaljubljenosti junakinje i njezine tzv. 'veze' sa susjedom, koja se odvija samo u njezinoj glavi i nema baš nikakvog uporišta u stvarnom životu. Iz njezine interpretacije bilo je jasno da je riječ o liku žene, koja je rob vlastite samoće, opsjene i suludih maštarija."