"Dvojac Matačić i Čamernik odradili su izvrstan posao dajući se u potpunosti u ovakvom zahtjevnom konceptu koji se temelji isključivo na njihovoj glumačkoj vještini, i u tome su u potpunosti uspjeli. Emocije koje prenose uvjerljive su, prelaze rampu i omogućuju publici identifikaciju i empatiju te drže pozornost od početka do kraja izvedbe. Oboje su podjednako uspješni u izmjenjivanju komičnih i ozbiljnih trenutaka, fino gradirajući situacije te ostvarujući time dojam neusiljenih i prirodnih akcija i reakcija. Predstava Voliš li me? predstavlja tako jednu naizgled "malu" predstavu s velikim glumcima koji su bili u stanju preuzeti sav rizik na sebe, pruživši bronoj osječkoj publici uvid u sasvim običnu, životnu priču s kojom se svatko tu večer mogao identificirati."

"Jednostavno, Voliš li me? počiva na odličnim glumačkim realizacijama karaktera nastalih u kontekstu studioznog rada. I nije potrebno prisustvovati procesu kako bi se to vidjelo, nego je vidljivo i u izvedbi. Posvećenost ulaženja u lik i igranja koju pokazuju dvoje glumaca na sceni dosljedna je i rezultira ostvarenjem emocionalnog potencijala. Realizacija emocije je potpuna, cjelovita, bez zadrške, a sve u predstavi proizlazi iz likova i ne doima se nimalo izvanjski nametnutim. Humorni momenti, kao distinktivni trenuci u kojima inače zapravo složen i bolan odnos u potrazi za iskrenošću povremeno ulazi, također su rezultat karaktera, a ne doimaju se redateljskom ili dramaturškom intervencijom. Voliš li me? je ostvarila fokus na glumčevom iskustvu kao presudnom posredniku karaktera, radikalizirajući ga u prigušivanju ili nestajanju svih ostalih dijelova mizanscene (rekvizita, scenografije, kostima, bilo kakvog artificijelnog pokreta), čime je stvoreno sasvim osobito, vrijedno kazališno iskustvo, predstava bez zadrške u realizaciji glumačkih potencijala."

"Tekst je vrlo životan i prepoznatljiv, osobito muškom djelu publike, jer Žiga Čamernik vrlo prirodno i bez ikakvih pretjerivanja iznosi probleme suvremenog muškarca, „razapetog“ između posla i obitelji (dakle, to nije samo ženska boljka, mada jest drugačije). Njegov hrvatski je odličan, dakako obojan melodijom slovenskog jezika, što bi možda trebalo biti naglašenije u trenucima kada se naljuti ili uzruja! Iako u Sloveniji nije nepoznat, Čamernik je meni predivno glumačko otkriće (naročito me se dojmilo pojašnjenja o dobrobiti piva). Ljubav nas možda zaskoči kao ubojica iz grma, kako to opisuje Bulgakov, ali je krhke strukture pa s njom valja blago i postojano – predstava „Voliš li me?“ to pokazuje na  duhovit i promišljen način."

"I glumica Tominac Matačić i glumac Čamernik majstori su osvjetljavanja pozadinskih emocija, tako da sama tema rastave braka i njihova ponovnog približavanja nije uopće bitna u smislu nekog konkretnog lanca događaja ili zapleta. Neusporedivo je važnije što likovi jedno drugome nikako nisu u stanju reći; oko čega oklijevaju; zbog čega se dovode do eksplozivnih okrutnosti; kako izbjegavaju jedan drugoga, pritom se praveći da zainteresirano komuniciraju."