Junakinja ove predstave mogla bi biti i vaša neupadljiva susjeda koju svakog jutra pozdravljate na stubištu. Živi sama na četvrtom katu i baš ničim ne privlači pozornost. No, kad bi jedan od zidova njezinog stana, poput onoga četvrtoga u teatru, bio imaginaran, možda bi vas iznenadio tajni svijet fikcije u kojem ona igra svoju neostvarenu ulogu voljene žene dok objekt njezine „ljubavi” s drugoga kata ni ne sluti da živi u njezinoj glavi.

No, gdje je zapravo granica između stvarnosti i iluzije? Jesmo li zaista slobodni kao što nam se čini ili smo tek zatočenici u kavezu vlastitih emocionalnih ograničenja?

Ovo je predstava o samoći i otuđenosti do ludila u kojem je nemoguće ostvariti dublji kontakt čak niti s osobama iz svoje neposredne blizine.

Ili je ipak moguće… ako se usudite.

„Jer ništa nije kao što se čini. Ništa i nitko. Susjedi pogotovo.”