Rođena 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu. Majka Antica, otac Ante. Osnovnu školu završila na Visu. Gimnaziju pohađala u Šibeniku i Splitu, gdje je 1940. i maturirala.
Prvu pjesmu Pramaljeće napisala je u trećem razredu osnovne škole u Visu (objavljena u Zagrebu u listu Anđeo čuvar).

Studirala romanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prvu zbirku pjesama Zore i vihori objavljuje u kasno proljeće 1947. u Zagrebu, u izdanju Društva književnika Hrvatske. Nižu se zbirke Crna maslina (1955.), Vidrama vjerna (1957.), Ropstvo (1957.)… Od 1947. djeluje kao slobodna književnica.

Od 1962. do 1967. povremeno živi u Bugarskoj.

Osim poezije, piše drame, igrokaze, basne, aforizme, epigrame, eseje i kritike. Iznimno je bogat i njezin opus poezije za djecu. Stvorila je popularne likove Mačka Džingiskana i Mikija Trasija koji su našli  put i do mjuzikla. Za života objavila  stotinjak naslova svojih djela.

Prevodi poeziju s bugarskog, slovenskog, francuskog i njemačkog jezika.

Njezina su djela prevođena na bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, talijanski, mađarski, njemački, poljski, ruski, slovački, slovenski i švedski.

Veći dio života provela u Zagrebu, a posljednjih godina boravi u Stubičkim Toplicama, zbog invalidnosti.

Dobitnica Nagrade Vladimir Nazor: 1959. godišnje nagrade za književnost i 1982. za životno djelo. Za zbirku soneta Suze putuju primila 2003. Povelju Tin Ujević Društva hrvatskih književnika, kao i plaketu Dobrojutro more za trajan doprinos hrvatskoj književnosti…

Godine 2009. dobila svoju mramornu zvijezdu na opatijskoj šetnici Slatini.

Dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U bolnici i dalje piše i objavljuje knjige – dječje i satirične – u vlastitoj nakladi.
Umrla u Stubičkim Toplicama, 25. listopada 2010. godine.