“Jednostavno, Voliš li me? počiva na odličnim glumačkim realizacijama karaktera nastalih u kontekstu studioznog rada. I nije potrebno prisustvovati procesu kako bi se to vidjelo, nego je vidljivo i u izvedbi. Posvećenost ulaženja u lik i igranja koju pokazuju dvoje glumaca na sceni dosljedna je i rezultira ostvarenjem emocionalnog potencijala. Realizacija emocije je potpuna, cjelovita, bez zadrške, a sve u predstavi proizlazi iz likova i ne doima se nimalo izvanjski nametnutim. Humorni momenti, kao distinktivni trenuci u kojima inače zapravo složen i bolan odnos u potrazi za iskrenošću povremeno ulazi, također su rezultat karaktera, a ne doimaju se redateljskom ili dramaturškom intervencijom.
Voliš li me? je ostvarila fokus na glumčevom iskustvu kao presudnom posredniku karaktera, radikalizirajući ga u prigušivanju ili nestajanju svih ostalih dijelova mizanscene (rekvizita, scenografije, kostima, bilo kakvog artificijelnog pokreta), čime je stvoreno sasvim osobito, vrijedno kazališno iskustvo, predstava bez zadrške u realizaciji glumačkih potencijala.”