„Svakako pogledati.“

„Vesna Tominac Matačić izvanredno interpretira ovu glasovno i fizički zahtjevnu ulogu, a činjenica jest i da se ova dva umjetnička medija izvrsno međusobno nadopunjuju.“

"Ja koja imam nevinije ruke duhovno je iskustvo koje zaokuplja i nadasve je očaravajuće.“ „Izvedba Vesne Tominac Matačić je besprijekorna, te zaslužuje mnoštvo hvale i pažnje; zadržati pozornost publike, a pritom biti sȃm na sceni nije mala stvar, pogotovo kad tome pridodamo i jezičnu barijeru.“ „Inteligentan komad koji zahtijeva punu pažnju kako bi se moglo ići ukorak s njegovim neumornim tempom; možda ćete se vratiti samo da biste u potpunosti dokučili što se sve odvija na sceni u sat vremena.“ „Žustra, zadivljujuća i veličanstvena – Ja koja imam nevinije ruke moja je nova omiljena predstava nakon dugo vremena.“

„…moćno utjelovljeno…“

„Jezik je oštar; pohod Vesne Parun na istinu o vlastitu životu bio je naočigled beskompromisan. Matačić je i više nego dorasla zahtjevima uloge.“

„Matačić – koja, odjevena u bijelo, stoji nad kartom svijeta – žestoka je i privlačna pojava, a predstava budi žarku želju da saznamo više o Vesni Parun, njezinu svijetu i riječima.“

„Moralna ozbiljnost poezije Vesne Parun dobro je predstavljena dostojanstvenim nastupom. Vesna Tominac  Matačić je emocionalno intenzivna, istodobno studiozno izbjegavajući histrioniku. Njezina šokantno direktna obraćanja publici raspršuju jezične barijere i divno prenose cjelovitu osobnost Vesne Parun u svoj svojoj erotičnoj i zaigranoj kompleksnosti ispunjenoj krivnjom.“

„A Vesna Tominac Matačić, koja je ujedno i koautorica ovog projekta, briljantno je i očaravajuće podnijela nimalo lagano breme koje pjesnikinja nosi na sobom, kako svoje riječi, tako i vlastiti život. Vesna Tominac Matačić je ovom monodramom još je jednom pokazala svu raskoš talenta koji zadivljujuće prati sve stadije lika kojeg tumači. Potpuno predana liku, ni u jednom trenutku nije izgubila vezu s istoimenom junakinjom koju je odigrala iznimno nadahnuto te su ovacije koje su uslijedile nakon premijere bile posve opravdane i iskrene.”

„I kada na kraju dinamične predstave, zatrpana s četrdesetak plastičnih vreća u koje je stao cijeli život i cijela imovina poetese Vesne Parun, glumica Vesna ispod glasa kazuje tu slavnu pjesmu, poetska inicijacija je potpuna.”

„Moglo bi se, bez ikakve zadrške, postaviti pitanje: poznaje li i razumije Tominac Matačić djelo i ulogu pokojne umjetnice zapravo bolje nego ijedan zagrebački slavist? Ovdje je pred nama iskrsla sudbina jedne nadarene i preosjetljive osobe koja je onoliko strašna koliko je bila i sudbina ovoga naroda. A u tom narodu, na koncu, najviše su nadrapale žene. I Vesna Parun bila je među njima.”